Promjene u ponudi novca nemaju utjecaj na stvarne ekonomske varijable kao što su proizvodnja, stvarne kamatne stope i nezaposlenost. Ako središnja banka udvostruči ponudu novca, razina cijena će se također udvostručiti. Duplo više novca znači smanjenje kupovne moći za 50 posto. Ova teorija, temeljno stanovište klasične ekonomije, prvi put je bila predstavljena u 18 st. od Davida Humea. Izložio je klasičnu dihotomiju u kojoj ekonomske varijable dolaze u dvije varijante, nominalna i stvarna, i da stvari koje utječu na nominalne varijable ne utječu nužno na stvarnu ekonomiju. Danas mali broj ekonomista smatra da čista neutralnost novca postoji u stvarnom svijetu, barem kad je jedna varijabla konstantna. Inflacija utječe na stvarnu ekonomiju zbog, na primjer, postojanja ljepljivih cijena ili iluzije novca.